Jesmo li “slijepi” za probleme slijepih?

Gostovanjem Vojina Perića, predsjednika Hrvatskog Saveza Slijepih (HSS), u emisiji Aleksandra Stankovića „Nedjeljom u 2“ na temu „Kako žive slijepi?“ na Hrvatskoj radioteleviziji pretprošlu nedjelju, potaknulo se pitanje zakona o doplatku za teški invaliditet.

Vojin Perić/ autor: Ines Jokoš

„Nakon mog gostovanja u emisiji nije se ništa promijenilo, a iskreno nismo ni očekivali da će Vlada reagirati. Pokušavamo riješiti problem doplatka već više od 10 godina. U sadašnjem sustavu osobe s invaliditetom se različito tretiraju s obzirom na uzrok invaliditeta, a ne na posljedicu. Nije bitno kako smo oslijepili, bitno je da imamo dovoljno novca da pokrijemo troškove koje nedostatak vida nosi sa sobom, kao na primjer kućnu njegu ili računalo koje nam je potrebno. Nema logike da u Albaniji, gdje je niži životni standard, slijepe osobe dobivaju 80 eura mjesečne naknade, a u Hrvatskoj samo 38 eura“, rekao je Vojin Perić i dodao da u Hrvatskoj ljudi još uvijek nisu senzibilizirani za probleme, potrebe i mogućnosti osoba sa invaliditetom.

„Borimo se na svoj način“

Da bi se afirmirale mogućnosti slijepih osoba, u Tiflološkom je muzeju u Zagrebu, izložen stalni postav s kiparskim radovima slijepih umjetnika.

Skulptura Ivana Ferlana/ autor: Ines Jokoš

Skulptura Sanje Fališevac/ autor: Ines Jokoš

„ Opće je mišljenje videćih ljudi da se slijepe osobe ne mogu baviti likovnom umjetnosti, ali kako je Ray Charles razbio predrasude o slijepima koji se bave glazbom, tako i mi uratcima slijepo-gluhe kiparice Sanje Fališevac i Ivana Ferlana želimo istaknuti mogućnosti u likovnoj umjetnosti “, rekao je kustos muzeja Davor Šiftar.

O svakom autoru prikazuju se se i kratki dokumentarni filmovi koji prate izradu skulptura i govore o estetskom i životnom iskustvu.

Kustos Davor Šiftar/ autor: Ines Jokoš

„Posebnost ovog muzeja je Tamna soba, prostorija u kojoj se može doživjeti što znači biti slijep. Soba je u potpunom mraku i uz uporabu bijelog štapa se kreće po prostoru i svladavaju zadaci u kojima su najbitnija osjetila sluh, njuh, okus i opip“, rekao je Šiftar.

Tamna soba/ autor: Ines Jokoš

Cijela je izložba podijeljena u pet dijelova. U prvom su dijelu začeci institucionalne brige za slijepe, u kojemu je posebno mjesto dobio Vinko Bek koji je osnovao Zemaljski zavod za slijepe 1895. godine.

Vinko Bek/ autor: Ines Jokoš

Kao nastavak, u drugom se dijelu nalaze fotografije, dokumentarno-igrani film Emila Miškovića, reljefni crtež i tlocrt Zavoda na temu “Svakodnevnog života u Zavodu za odgoj slijepe djece”.

“

Fotografija zgrade Zemaljskog zavoda/ autor: Ines Jokoš

U trećem se dijelu posjetitelji upoznaju s razvojem pisma za slijepe osobe od čvorastog pisma starih Inka do Brajevog pisma.

Ploča za početnu obuku/ autor: Ines Jokoš

Je li moguće informatičku tehnologiju, odnosno slikovne sadržaje, prilagoditi potrebama osoba oštećenog vida govori četvrta cjelina i na kraju se vraćamo na likovne radove slijepih autora.

Plakat/ autor: Ines Jokoš

Galerija fotografija

Vojin Perić/ autor: Ines Jokoš

Skulptura Ivana Ferlana/ autor: Ines Jokoš

Skulptura Sanje Fališevac/ autor: Ines Jokoš

Kustos davor Šiftar/ autor: Ines Jokoš

Tamna soba/ autor: Ines Jokoš

Vinko Bek/ autor: Ines Jokoš

Fotografija zgrade Zemaljskog zavoda/ autor: Ines Jokoš

Razvoj pisma za slijepe/ autor: Ines Jokoš

Ploča za početnu obuku/ autor: Ines Jokoš

Plakat/ autor: Ines Jokoš

Časopis “Sljepčev prijatelj/ autor: Ines Jokoš

Igraonica u Zemaljskom zavodu/ autor: Ines Jokoš

Ispred ulaza u Tiflološki muzej/ autor: Ines Jokoš

Kleinov aparat/ autor: Ines Jokoš

Pisaći stroj Perkins/ autor: Ines Jokoš

Pisaći strojevi/ autor: Ines Jokoš

Stol Vinka Beka/ autor: Ines Jokoš

Zahvalnica Vinku Beku/ autor: Ines Jokoš

Što kad dobijem baccalaureus glume?

Zgrada HNK-a u Osijeku/ autor: Ines Jokoš

Prvoj generaciji prvostupnika glume pri Umjetničkoj akademiji u Osijeku, koju su svoju diplomu dobili prije dva mjeseca, nije omogućen nastavak magisterijskog studija jer program daljnjeg studija još nije odobrilo Ministarstvo kulture.

Goran Guksić/ autor: Ines Jokoš

“Ne znam hoće li iduće godine biti magisterijskog studija, ali ne želim ostati u Osijeku jer sumnjam da ću ovdje dobiti posao, a i želim napredovati što mogu jedino izvan Hrvatske. U procesu sam prijave za magisterijski studij londonskog sveučilišta “Central School of Speech and Drama i iskreno se nadam da ću za godinu dana biti u Londonu”, rekao je Goran Guksić, student 3. godine glume pri Umjetničkoj akademiji.

Akademija je osnovana prije više od četiri godine i ima tri odsjeka, za glazbenu, likovnu i kazališnu umjetnost i jedini je umjetnički studij u Hrvatskoj koji posebno pažnju posvećuje lutkarstvu. Iako će svake godine diplomirati desetak studenata, Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku nema dovoljno financijskih sredstava za zapošljavanje novih mladih glumaca.

Vladimir Ham/ autor: Ines Jokoš

” Mi smo za sada zaposlili dvoje diplomirnih glumaca, Ivanu Soldo i Miroslava Čabraju. Nedostaju nam kadrovi, ali kod nas se novi glumci najčešće zapošljavaju kada stari odu u mirovinu”, rekao je Vladimir Ham, glasnogovornik osječkog HNK-a.

“Trbuhom za kruhom”

Neki od poznatih osječkih glumca koji su “trbuhom za kruhom” otišli raditi u Zagreb su Krešimir Mikić, član ansambla Zagrebačkog kazališta mladih, Saša Anočić, redatelj “Kauboja“, predstave koju je Hrvatsko glumište prošle godine proglasilo najboljom predstavom u cjelini te Hrvoje Barišić, član ansambla gradskog kazališta Trešnja.

“Od oko 35 milijuna godišnjeg proračuna kazališta, 26 milijuna dajemo za plaće i s ostatak novca ulažemo u program. Sva druga nacionalna kazališta imaju veći proračun, a evo nedavno nam je upravo zbog niske plaće otišla u Split i operna pjevačica Valentina Fijačko”, kaže Ham.

“Cilj je akademije bio napraviti ansambl, a kako se to nije ostvarilo, jedino što mogu reći je da sam dosta naučio na fakultetu i dovoljno sam samouvjeren da znam da ću se uspjeti probiti u ovom poslu. Za sada mi je jedino bitna diploma, a glumac ako je dobar, ljudi će to prepoznati, glumio on u HNK-u u Osijeku ili Zagrebu”, zaključio je Guksić.

Galerija fotografije

Dnevni raspored na zgradi HNK-a/ autor: Ines Jokoš

Vladimir Ham/ autor: Ines Jokoš

Goran Guksić/ autor: Ines Jokoš

Plakat u zgradi HNK-a u Osijeku/ autor: Ines Jokoš

Raspored predstave/ autor: Ines Jokoš

Zgrada HNK-a u Osijeku/ autor: Ines Jokoš

Plakati na zgradi HNK-a/ autor: Ines Jokoš

Raspored predstava/ autor: Ines Jokoš

Plakat u zgradi HNK-a/ autor: Ines Jokoš

CineStar nasuprot tradiciji

Najavom otvaranja najvećeg poslovnog trgovačkog centra u Osijeku „Eurodom“, u travnju iduće godine, u kojemu će biti i kulturni centar sa CineStar multiplex kinom, dva dosadašnja kultna osječka kina sa „single“ dvoranama, „Urania“ i „Europa“, mogla bi prenamijeniti prostor te postati klubovi, doznajemo od direktorice osječkih kinematografa Marijane Bošnjak.

Marijana Bošnjak/ autor: Ines Jokoš

„Iako nam je to zadnja opcija, mi smo privatna firma i možemo iznajmljivati prostor kina. Uvođenje multiplexa je nekonkurentna poslovna strategija jer nećemo imati dovoljan broj kopija filmova kojima ćemo moći konkurirati CineStaru. To znači na primjer da će se najgledaniji film godine „Seks i grad“ prvih mjesec dana prikazivati u CineStaru, a tek onda u „Uraniji ili „Europi“. Nas bi to upropastilo.“, rekla je Bošnjak.

Osječka kina su spomenici kulture

U Osijeku je do Domovinskog rata postojalo pet kina „Urania“, „Korzo“ (današnje kino „Europa“), „Slavija“, „Apolo“ i „Royal Biografy“, a prva filmska projekcija se izvela već 1912. godine. Nakon rata obnovljena su dva kina, a oba su zaštićena kao spomenici kulture.

Ispred kina Europa/ autor: Ines Jokoš

Ispred kina Urania/ autor: Ines Jokoš

„ Mi godišnje plaćamo sto tisuća kuna spomeničke rente na kino „Uranija“ i „Europa“, a ne dobijamo nikakvu državnu financijsku potporu. Iskustva europskih zemalja pokazuju da lokalne vlasti sufinanciraju rad klasičnih dvorana. Imamo potporu i Hrvatskog filmskog saveza, ali lokalnih vlasti nemamo jer oni ne smatraju da je osječka kinematografija isplativa investicija, rekla je direktorica.“

Ciklusi filmova bez „Art“ kina

Plakat u kinu Urania/ autor: Ines Jokoš

Kinematograf Osijek je član europske kinoprikazivačke grupacije „Europa Cinemas“ čime dobivaju potporu i Europskog fonda „Eu-Media“.

Iako u Osijeku ne postoji „Art“ kino poput kina „Tuškanac“ u Zagrebu, u „Uraniji“ se redovito održavaju i ciklusi starijih europskih filmova.

Plakat u kinu Urania/ autor: Ines Jokoš

„Art kina se redovito financiraju od potpore Ministarstva kulture i lokalne zajednice i zato mi tako nešto ne možemo uvesti. Svakim ciklusom europskih filmova mi smo u minusu jer je trošak projekcije skup, a ulaznice naplaćujemo samo 10 kuna, ali to ne znači da ćemo ih prestati prikazivati. Želimo zadržati kinematografsku tradiciju i kulturu u Osijeku i uz pomoć investitora ćemo pokušati ići u korak s multiplex kinom“, istaknula je Bošnjak.

Cijena ulaznica za pultom u kinu Urania/ autor: Ines Jokoš

Direktorica je najavila i pokretanje internacionalnog dječjeg festivala, sa radionicama i animacijama, za dvije godine, koji bi bio prvi filmski festival u Osijeku te poticanje projekta dokumentarnih filmova pod nazivom „In and out“, koji bi se bavio društvenom odgovornošću mladih.

Zgrada Eurodoma/ autor: Ines Jokoš

Ljudi izlaze s projekcije filma/ autor: Ines Jokoš

Plakati projekcija filmova/ autor: Ines Jokoš

Humanitarni koncert za Vjekoslava Šuteja

Humanitarnim kocertom Zagrebačke filharmonije i Akademskog zbora “Ivana Gorana Kovačića”, na inicijativu poznatog španjolskog tenora Josea Carrerasa, deset je opernih pjevača jučer u košarkaškom centru „Dražen Petrović“ u Zagrebu prikupilo milijun i pet stotina tisuća kuna za pomoć hrvatskom dirigentu maestru Vjekoslavu Šuteju i zakladi Ane Rukavine.

Vjekoslavu Šuteju-Điđiju je u rujnu dijagnosticirana akutna leukemija, a liječi se u Americi, gdje će i za tri dana biti operiran.

Pogledajte video clip u kojem jedan od organizatora koncerta Tedi Lušetić govori o ovoj humanitarnoj akciji.

Osim Carrerasa, nastupili su i grčka mezzosopranistica Agnes Baltsa, američka mezzosopranistica Denyce Graves, albanska sopranistica Inva Mula, talijanski bas Ruggero Raimondi, hrvatski bas-bariton Boris Martinović, američka sopranistica Andrea Gruber, rumunjska sopranistica Elena Mosuc, hrvatska sporanistica Valentina Fijačko te hrvatski operni pjevač Ivica Šarić.

U trosatnom je kocertu svaki izvođač otpjevao po tri glazbena broja arija iz poznatih opera Verdija, Rossinija, Puccinija i drugih umjetnika. Kako je koncert održan šest dana prije Božića, završio je prigodnom izvedbom pjesme„Tiha noć“ Franza Grubera. Pjesma je izvedena na hrvatskom jeziku, a neki strani izvođači nisu bili dobro upoznati s tekstom pjesme te su je pjevali na svom jeziku, kao na primjer Jose Carreras.

Koncert se održavao pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske i Grada Zagreba i u suorganizaciji s Hrvatskom radiotelevizijom i Koncertnom direkcijom Zagreb.

Karta je koštala od dvije stotine do tisuću kuna, doznajemo od hostesa, a gotovo svako sjedalo je bilo popunjeno. Dio sredstava će prema odluci maestra Šuteja biti dodjeljen Zakladi Ana Rukavina.

Pogledajte video clipove s koncerta.

Denyce Graves

Ruggero Raimondi

Fotografije

Duško Ljuština (u sredini) s izvođačima/ autor: Ines Jokoš

Boris Martinović/ autor: Ines Jokoš

Hostese/ autor: Ines Jokoš

“Public Domain”

Prolaznici koji su se u petak zatekli u centralnom dijelu Glavnog željezničkog kolodvora postali su dio predstave “Public Domain” španjolskog redatelja i dramaturga Rogera Bernata. Interaktivna predstava, u kojoj su glavni glumci sama publika koja se zatekne na mjestu događaja, dio je “Velesajma kulture” u organizaciji “Kulture promjene Studentskog centra” u Zagrebu.

Pogledajte video clip u kojem govori Silvija Stipanov, jedna od organizatorica festivala.

Četrdesetak izvođača raznih dobnih skupina, koji su pristali sudjelovati u performansu, mogli su saznati najintimnije stavove i postupke svojih kolega koje možda prvi put u životu vide. Njihova publika su bili slučajni prolaznici na kolodvoru koji su ih zbunjeno gledali kako skakuću na mjestu, hodaju lijevo-desno, nose maske, plešu i izvode druge razne pokrete.

Izvođači su dobili slušalice na kojima su čuli upute što trebaju raditi. Neke od naredbi bile su: “Jeste li ikad rekli svom partneru/ci da ste previše popili i da zato ne možete imati seksualne odnose s njim/njom, a zapravo vam se nije dalo? Ako jeste, stavite dlanove na oči” , “Znate li kako će Vam se zvati djeca? Ako znate, prijeđite na lijevu stranu” i “Jeste li prošli tjedan pročitali jednu knjigu? Ako jeste, udaljite se od grupe”.

Pogledajte izvođače.

Raslojavanje ljudi

Ovaj se istraživački rad bavi, kako kaže autor, područjem javnog djelovanja odnosno raslojavanja ljudi bez reflektora, pozornice i zatamnjenih gledališta.

Na početku su se svi držali u jednoj grupi, a podjela između grupe je nastala na pitanjima poput mjesečnih prihoda i mjesta rođenja. Na nekim su pitanjima pojedinci bili potpuno izdvojeni iz grupe.

“Bilo mi je jako zanimljivo sudjelovati u projektu pogotovo jer nikad prije nisam čuo za ovakvu vrstu kazališta. Iskreno sam odgovarao na pitanja iako mi je u nekim trenutcima bilo neugodno jer sam ostao sam stajati na jednoj strani prostora, a svi ostali su me gledali. Mislim da neki možda i nisu bili potpuno iskreni”, rekao je Miro Maćešić, jedan od izvođača.

Predstavu “Public Domain” pokrenula je europska mreža “Advancing Performing Arts Project” ( Projekt za unaprijeđivanje izvedbenih umjetnost) koja ima za cilj poticati razmjenu umjetnika, umjetničkih projekata, radnika u kulturi i ideja. Ovogodišnja tema projekta je “The art of survival”, a umjetnici su se usmjerili na socijalne probleme u društvu.

Pogledajte video clip u kojem autor Roger Bernat govori o reakcijama publike u Zagrebu.

Fotografije

Izvođač predstave/ autor: Ines Jokoš

Izvođači predstave/ autor: Ines Jokoš

Priprema za predstavu/ autor: Ines Jokoš

Gledatelj/ autor: Ines Jokoš

Plakat “Velesajam kulture”/ autor: Ines Jokoš

Glavni željeznički kolodvor/ autor: Ines Jokoš

Polet

Premijerom obiteljske drame “Polet” francuskog redatelja Jean-Claudea Berrutija, počeo je danas u Zagrebačkom kazalištu mladih projekt francusko-hrvatsko-belgijske koprodukcije u izvedbi ansambla ZKM-a. Predstava je nastala po tekstu francuskog dramatičara Gillesa Granouilleta kojeg je na hrvatski preveo Ivica Buljan.

Redatelj, kako kaže, kroz predstavu daje kritiku odnosa u suvremenoj obitelji tako da postavlja pitanja o incestuoznim odnosima, poremećajima prehrane i psihičim problemima u kojima bi svaki lik mogao biti klinički slučaj.

Između sestre Justine (Ksenija Marinković), koja se nakon godina samoizganstva zbog lezbijskih sklonosti vraća sa svojom djecom u majčinu kuću, i brata Augustina (Sreten Mokrović) postoji incestuozna privlačnost, ali i mržnja zbog davne svađe. Berutti kaže da je predstava komedija-potjere jer cijela „obitelj svinja“, kako ih nazivaju u malograđanskoj sredini, kreće u potragu za svojom psihički bolesnom sestrom Luizom (Marica Vidušić) i pritom provincijsku idilu pretvara u kaos.

„Naša verzija ove francuske drame je više farsična, na duhovit se način miješa fiktivno i realno i zanimljiv je naziv „Polet“, jer je to bio i poznati omladinski časopis izgubljene generacije četrdestgodišnjaka, o kojima predstava na neki način govori“, rekla je Kristina Krtanjek, voditeljica odnosa s javnošću ZKM-a.

Ipred ZKM-a/ autor: Ines Jokoš

Plakat/ autor: Ines Jokoš

Kristina Krtanjek/ autor: Ines Jokoš

Proba predstave/ autor: Ines Jokoš

Dva ansambla, isti redatelj

U utorak će u ZKM-u biti prikazana i francuska izvedba „Poleta“ s istim redateljem i jednakom scenografijom i kostimografijom Rudya Sabounghija kao što je imala i današnja premijera.

„ZKM je član Europske kazališne konvencije, kojoj je Barutti predsjednik, a koja ima za cilj poticati mobilnost mladih glumaca i teatra. Samim time je olakšana naša suradnja, a koprodukciju je inicirala ravnateljica ZKM-a Dubravka Vrgoč“, rekla je Krtanjek.

Marica Vidušić, koja glumi ulogu nijeme najmlađe sestre, igra i u turnejama francuskog „Poleta“ sa svojim belgijskim i francuskim kolegama dok Urša Raukar, Jadranka Đokić, Barbara Prpić-Biffel, Jasmin Telalović, Petar Leventić, Frano Mašković, Maro Martinović, Kristijan Urgina i Doris Šarić Kukuljica sudjeluju u hrvatskoj izvedbi.

Pogledajte video clip u kojem Petar Cvirn, student glume i jedan od izvođača predstave “Glasi iz planina” govori o predstavi “Polet”.

Zagrebački aktivizam

Umjetničkim intervencijama u javnom prostoru, pod nazivom “Ako ih sretnete na cesti, pridružite im se”, aktivističkim okruglim stolovima i konferencijama pod sloganom “Saznaj, raspravi i sudjeluj!”, do kraja idućeg tjedna na brojnim lokacijama u Zagrebu, aktivisti nezavisne zagrebačke kulturne scene izražavaju svoje (ne)zadovoljstvo prostornim i društvenim promjenama u trećem po redu projektu Operacije: grad 2008.

Glavni zadaci ovog projekta su, kroz javne tribine, doći do odgovora na pitanja poput “Kome pripada grad?”, “Tko troši grad?” i “Javna privatizacija, za koga?”.

“Problem je što se na razvoju grada ne radi adekvatno i građani ne mogu sudjelovati u urbanističkim projektima. Željeli bismo stvoriti tip platforme za razgovor u kojemu su svi ravnopravni, od stručnjaka i umjetnika do “običnih” građana”, rekla je Emina Višnić, jedna od organizatorica “Operacije: grad”.

Projekt “Operacija:grad” ove godine širi svoj program na pitanje razvoja grada u međunarodnom kontekstu, za razliku od prve dvije Operacije, gdje su se aktivisti usredotočili na pitanje dodjele prostora neprofitnim udrugama.

“U društvenom centru kina Mosor, u utorak u 19 sati, predstavit ćemo i program Grad gradi grad u kojemu će, osim grafičkih prikaza i mapa, biti predstavljeni i snimljeni intervjui s ljudima koji su se bavili zagrebačkim urbanizmom. Cilj je kritički usporediti socijalistički i današnji model izgradnje grada”, rekla je Višnić.

Zbor pritužbi

U sklopu programa Grad gradi grad, nastupit će i po prvi put zagrebački Zbor pritužbi, u kojemu građani bez obzira na svoje pjevačke sposobnosti, kroz pjesmu izjašnjavaju sve ono što im smeta. Projekt je prije mjesec dana pokrenuo kustoski kolektiv “Kontejner” i neprofitna udruga “Blok”.

“Za sada imamo oko 15 članova, a pritužbe su razne, od svakodnevnih poput gužvi u prometu, , osobnih frustracija, ljubavnih problema, do stanja u državi. Ja se žalim zato što više ne mogu biti zaljubljen bez razuma, a jedna od najzanimljivijih, mi je pritužba moje kolegice koja kaže – Zašto me ginekolog pita jesam li udata, što se to njega tiče-“, rekao je Ivo Poparić, član Zbora pritužbi.

Prvi Zbor pritužbi pokrenula je umjetnica Tellervo Kalleinen sa svojim suprugom Oliverom Kochtom-Kalleinenom u Birminghamu, gdje su pozvani svi stanovnici da se požale na sve što žele.

“Zadovoljan sam s projektom, zabavno mi je i smatram da kroz ovu vrstu aktivizma doprinosim društvu. Osvjestio sam neke svoje probleme, ali putem Zbora pritužbi problemi se ne mogu riješiti, odnosno nestati”, rekao je Poparić.

Multimedijalni institut (Mama) je neprofitna udruga koja je pokrenula zagrebački Zbor pritužbi i “Operaciju:grad” i to je mjesto gdje se aktivisti svakodnevno sastaju da bi razmijenili svoje ideje.

Više o Mami rekao nam je voditelj Petar Milat.

Fotografije iz Multimedijalnog instituta

Ulaz u Multimedijalni institut/ autor: Ines Jokoš

Radionica “Razmjena vještina” u MAMI/ autor: Ines Jokoš

Organizatorica Emina Višnić/ autor: Ines Jokoš

Multimedijalni institut/ autor: Ines Jokoš

Član Zbora pritužbi Ivo Poparić/ autor: Ines Jokoš

Program “Opracija-grad 2008”

One Take Film Festival

Dodjelom nagrade “Grand Prix” najboljem filmu snimljenom u jednom kadru “7.23” australskog redatelja Briana Liena, završio je jučer u kinu Tuškanac u Zagrebu trodnevni Međunarodni festival “One Take Film Festival“.

U konkureciji od 32 filma u glavnom programu, među kojima su bila i četiri hrvatska filma, članovi žirija Damjan Kozole, slovenski redatelj i scenarist, Tomislav Radić, bivši profesor glume i kazališne režije na Akademiji dramskih umjetnosti te Marcellvs L., brazilski video umjetnik dodijelili su jedinu nagradu festivala, kako kažu, priči koja ima osjećaj za ritam i govori o svijetu u kojem živimo. Nagradu je preuzeo Ben Ferris, redateljev prijatelj i voditelj festivalske filmske radionice za osnovnoškolce.

“Pobjednički je film nastao kada je redatelj u vlaku u Tokiju uočio dvije osobe, koje se nisu poznavale, a izmjenjivale su bliskost spavajući jedno drugome na ramenu”, rekao je Ferris.

Odabrani scenariji za snimanje filmova

Osim glavne nagrade, europska mreža mladih filmaša pod nazivom “Nisi Masa“, odabrala je između 600 prijavljenih scenarija na temu “BIJEG”, 3 scenarija koja će producirati, odnosno pomoću kojih će se snimiti kratki filmovi. Pobjednici natječaja su Ulku Oktay iz Turske sa scenarijom “Scamps”, Ariel Shaban iz Kosova, sa pričom “The Wedding Tape”, u kojoj organizira lažno vjenčanje kako bi dobio putnu vizu, te španjolska scenaristkinja Melissa Suarez del Real s “Furniture”, pričom o paru koji premiješta namještaj jer žele povećati svoj životni prostor, ali pritom uruše cijelu zgradu.

Ako želite saznati više o festivalu, pogledajte video clip u kojemu govori Kristina Dorić, voditeljica odnosa s javnošću “One Take Film Festivala”.

“Take Doyle!” uvertira u “One Take Film Festival”

Osim u kinu Tuškanac, filmovi snimljeni u jednom kadru, bez montaže, odnosno u “jednom dahu” prikazivali su se i u kinu Europa. Uvod u festival, bila je humanitarna izložba fotografija “Take Doyle!”, australskog direktora fotografije Christophera Doyla, koja je održana u kinu Europa dva tjedna prije “One Take Film Festivala”.

“Uspjeli smo prikupiti 53 tisuće kuna koje smo darovali Udruzi za gluhe i nagluhe osobe požeško-slavonske županije. Time smo objedinili ljubav prema filmu i ljubav prema čovjeku”, rekla je Kristina Dorić.

Fotografije s “One Take Film Festivala” i fotografije s humanitarne akcije “Take Doyle!”

Kristina Dorić (desno) i volonteri/ autor: Ines Jokoš

Plakat “One Take Film Festival”/ autor: Ines Jokoš

Publika ulazi u dvoranu/ autor: Ines Jokoš

Dodjela nagrade/ autor: Ines Jokoš

Ulaz u kino Tuškanac/ autor: Ines Jokoš

Kamera ispred dvorane kina Tuškanac/ autor: Ines Jokoš

Ulaz u kino Europa/ autor: Ines Jokoš

Najava za “One Take Film festival”/ autor: Ines Jokoš

Plakat “Take Doyle!”/ autor: Ines Jokoš

Fotografije Christophera Doyla/ autor: Ines Jokoš

Fotografije Christophera Doyla/ autor: Ines Jokoš

Fotografija Christophera Doyla/ autor: Ines Jokoš

Stripovi u Studentskom centru

Međunarodni festival stripa, jedanesti po redu, pod radnim nazivom “Velikani hrvatskog stripa”, u organizaciji udruge Crtani romani šou i radija 101, počeo je jučer u Studentskom centru u Zagrebu.

Više o festivalu rekao nam je organizator Slaven Gorički.

Na festivalu su u predvorju SC-a prvog dana postavljeni štandovi s autorskim i komercijalnim stripovima, a na prvom su se katu posjetitelji družili s velikanima hrvatskog stripa Rudijem Aljinovićem i Juliom Radilovićem-Julesom.

Pogledajte video clip u kojem se predstavlja Julio Radilović-Jules.

Živjeti od stripa

Može li se u Hrvatskoj živjeti od crtanja stripova ili pisanja scenarija za stripove pitali smo Vinka Barića, akademskog slikara i autora stripova „Čudnovati deponij“ i „Paranormalni čimbenik“.

„U Hrvatskoj od domaćeg stripa žive samo Dubravko Mataković i Darko Macan dok ostali ne mogu plaćati svoje režije isključivo od crtanja stripova. Ja ću biti zadovoljan ako do kraja festivala prodam dovoljno stripova da mogu pokriti troškove izdanja, a o zaradi ne mogu ni razmišljati.“

Strip autori naglašavaju razliku između autorskih stripova, koji se ručno štampaju u sitotisku, što znači da je svaki primjerak stripa drugačiji, od stripova koji se rade po šablonama super junaka i služe za masovnu potrošnju.

„Mislim da u Hrvatskoj postoji kultura čitanja komercijalnih stripova, ali što se tiče autorskih stripova, mislim da dosta zaostajemo za američkim i europskim trendovima. Autorski stripovi su realistični, govore o ljudskim problemim i imaju puno veći raspon od pubertetskih super junaka“, rekla je Ivana Armanini, autorica stripova i članica neprofitne strip udruge „Komikaze“.

Festival traje do sutra, kada će biti i svečana dodjela nagrada za najoriginalniji crno-bijeli strip (na zadanu temu “Vremeplov”), te nagrada u kategoriji “Mladi lav” (za djecu mlađu od 15 godina).

Strip autor Vinko Barić/ autor: Ines Jokoš

Stripovi Vinka Barića/ autor: Ines Jokoš

Štand “Komikaze” u SC-u/ autor: Ines Jokoš

Crtanje stripa/ autor: Ines Jokoš

Plakat “Crtani romani šou” u SC-u/ autor Ines Jokoš

Štandovi sa stripovima u SC-u/ autor: Ines Jokoš

Strip Zagor/ autor: Ines Jokoš

Posjetitelji kupuju stripove/ autor: Ines Jokoš

Strip Alan Ford/ autor: Ines Jokoš

Subvencija za podstanare

Poslovnica za smještaj studenata/ autor: Ines jokoš

Red ispred poslovnice/ autor: Ines Jokoš

Studentica predaje prijavu/ autor: Ines Jokoš

Studentica Nikolina Filipović/ autor: Ines Jokoš

Predajom zamolbe posljednjeg studenta, danas u 15 sati u poslovnici Studentskog centra u Zagrebu, završio je natječaj za subvencioniranje troškova smještaja studenata podstanara, koji žive u Zagrebu, Zagrebačkoj županiji ili Sisačko-Moslavačkoj županiji. Iako su prethodnih godina zadnjeg dana prijava za natječaj gužve u redovima bile velike, ove godine nije taj slučaj.

„Manja je gužva jer je natječaj raspisan ranije, u listopadu, a prije je bio uvijek u siječnju, tako da studenti nisu znali da je natječaj u tijeku“, rekla je Nikolina Filipović, studentica psihologije na Hrvatskim studijima.

Studenti podstanari dobiju sveukupno oko 1200 kuna za troškove smještaja, što nekima ne može pokriti ni mjesečnu stanarinu, dok bi oni koji žive u studentskim domovima za taj iznos mogli platiti smještaj za cijelu godinu.

„Prošle tri godine sam dobila subvenciju pa se nadam da ću i ove. Zapravo ne znam niti jednu osobu koja se prijavila na natječaj, a da nije dobila subvenciju. Režije su mi jako velike, tako da mi svaka kuna dobro dođe“, rekla je Nikolina Filipović.

Rezultati natječaja biti će objavljeni za tri tjedna na oglasnoj ploči Studentskog centra i na web stranici: www.sczg.hr